Bijelo Polje se nalazi u dolini koju presijeca planinska rijeka Lim. Nekada je to zaista bilo polje, s proljeca prekriveno cvjetovima bijele rade, cvijeta koji je i polju i tamošnjem naselju odredio ime – Bijelo Polje. To je i znacenje turske rijeci Akovo za varoš, nekada poznatu stanicu Dubrovackih karavana, koja se zvala Nikolj–pazar.Od svih gradova na sjeveru Crne Gore, Bijelo Polje ima najpovoljniji geografski položaj. Nalazi se na raskrsnici važnih puteva: na pruzi Beograd–Bar, na magistrali koja od Beograda vodi prema moru, dobre su veze Bijelog Polja i prema Pljevljima i Žabljaku, niz kanjon Tare, prema Beranama, Plavu i Rožajama i dalje Ibarskom magistralom prema Srbiji.
Arheološka istraživanja ubjedljivo govore o postojanju naselja u ovom kraju još u dalekoj prošlosti. Bjelopoljski kraj bio je naseljen još u neolitu (10.000 do 3.000 godina prije n.e.). U selu Majstorovina kod Bijelog Polja, pronadena je kamena sjekira koja potice iz neolita. Ostaci materijalne kulture pronadeni su i u selu Bijedici, a poticu iz bronzanog doba (3.000 do 1.000 godina prije n.e.). I u selu Ostrelj pronadene su dvije sjekire tzv. jadranskog tipa. Na osnovu pronadenih predmeta u samom gradu možemo tvrditi da su na podrucju današnjeg Bijelog Polja postojale naseobine praistorijskog doba. U Rakonjama, jednom od prigradskih naselja, 1975. godine pronadena je glacana kamena sjekira, koja datira iz srednjeg bronzanog doba. Sve ovo dokazuje da je na ovom prostoru covjek obitovao i u starijem gvozdenom dobu i da su to proizvodi ilirskih plemena cija je teritorija zahvatala i oblast Bijelog Polja.
Ostaci ilirsko–rimske kulture nadjeni su na lokalitetu pored crkve Svete Bogorodice u Voljavcu. Takode su pronadeni i tragovi kultnog mjesta u Zatonu, 15 km od Bijelog Polja i nadgrobni spomenici u Dubovu.
Sudeci po arheološkim nalazima na samom podrucju grada, moguce je govoriti o postojanju jedne rimske naseobine na obali Lima, u neposrednoj blizini današnjeg centra Bijelog Polja. U naselju Pruška pronaden je bakarni rimski novcic cara Probusa iz druge polovine polovine 2. vijeka. Na lokalitetu latinskog groblja postojale su nadgrobne ploce iz vremena 2. do 3. vijeka n.e. Negdje pred Drugi svetski rat, otkriven je na ovom lokalitetu žrtvenik sa natpisom od cvrstog bijelog kamena, podignut rimskom božanstvu Herkulu. Ovaj žrtvenik se danas cuva u crkvi Svetog Nikole u Nikoljcu. Vjerovatno je na podrucju Bijelog Polja u doba Rimljana postojao grad (Municipijum) sa odredenom samoupravom.
Brojni su ostaci duhovne kulture iz proslosti ovog kraja kao sto su : ostaci Hajdarpasine džamije u Radulicima, Sv. Jovana u Zatonu , kameni most u Bistrici u mjestu Lozna Luka, Gusmirska džamija u Bijelom Polju i Crkva Sv. Nikole u Nikoljcu.Blizu usca Bistrice u Lim, u mjestu Lozna Luka, na rijeci Bistrici, jos uvijek odolijeva vremenu kameni most, najstariji spomenik iz Turskog doba na ovim prostorima. O mostovima na Limu malo se zna a zapis o starim mostovima bio je najcesce uzgredan i ne mnogo važan pomena, jer su mostovi obicno bili u sjenci monumentalne srednjovjekovne arhitekture.Prvi pomeni mosta na Limu datiraju iz XV vijeka. Na mjestu koje se zove Vidojevina, u blizini danasnjeg naselja Rakonje, pronadeni su ostaci mosta preko kojega se odvijao karavanski put ka Nikolj pazaru. Na tom mostu postojala je carina, koju su držali Pripcinovici,po kojima je najvjerovatnije i obližnje naselje dobilo naziv Pripcici.U jednom zapisu iz 1570. godine govori se da je velika voda odnijela most na Limu. Most na Limu imao je i vojni znacaj, jer se na kraju mosta nalazila kapija za ulaz u Bijelo Polje iz pravca Sjenice i Novog Pazara. Stražara na mostu postojala je sve do novembra 1896. godine, kada je posle velikih poplava Lim odnio i most i stražaru. Uzrok ovakvoj poplavi bila je kisa koja je padala 11 dana pa su poplave ugrozile citavo Polimlje. Nivo vode Lima, na uscu u Drinu, preko 15 m je bio iznad normalnog vodostaja. Nikoljac je tada bio odsjecen od grada 40 dana sve dok se Lim nije povukao u svoje korito.Odmah nakon rusenja mosta, gradani Bijelog Polja poceli su podizanje novog mosta, na istom mjestu, ali sa tvrdim kamenim stubom u sredini korita i sa jakim kamenim pozidama na obali.
Ostaci ilirsko–rimske kulture nadjeni su na lokalitetu pored crkve Svete Bogorodice u Voljavcu. Takode su pronadeni i tragovi kultnog mjesta u Zatonu, 15 km od Bijelog Polja i nadgrobni spomenici u Dubovu.
Sudeci po arheološkim nalazima na samom podrucju grada, moguce je govoriti o postojanju jedne rimske naseobine na obali Lima, u neposrednoj blizini današnjeg centra Bijelog Polja. U naselju Pruška pronaden je bakarni rimski novcic cara Probusa iz druge polovine polovine 2. vijeka. Na lokalitetu latinskog groblja postojale su nadgrobne ploce iz vremena 2. do 3. vijeka n.e. Negdje pred Drugi svetski rat, otkriven je na ovom lokalitetu žrtvenik sa natpisom od cvrstog bijelog kamena, podignut rimskom božanstvu Herkulu. Ovaj žrtvenik se danas cuva u crkvi Svetog Nikole u Nikoljcu. Vjerovatno je na podrucju Bijelog Polja u doba Rimljana postojao grad (Municipijum) sa odredenom samoupravom.
Brojni su ostaci duhovne kulture iz proslosti ovog kraja kao sto su : ostaci Hajdarpasine džamije u Radulicima, Sv. Jovana u Zatonu , kameni most u Bistrici u mjestu Lozna Luka, Gusmirska džamija u Bijelom Polju i Crkva Sv. Nikole u Nikoljcu.Blizu usca Bistrice u Lim, u mjestu Lozna Luka, na rijeci Bistrici, jos uvijek odolijeva vremenu kameni most, najstariji spomenik iz Turskog doba na ovim prostorima. O mostovima na Limu malo se zna a zapis o starim mostovima bio je najcesce uzgredan i ne mnogo važan pomena, jer su mostovi obicno bili u sjenci monumentalne srednjovjekovne arhitekture.Prvi pomeni mosta na Limu datiraju iz XV vijeka. Na mjestu koje se zove Vidojevina, u blizini danasnjeg naselja Rakonje, pronadeni su ostaci mosta preko kojega se odvijao karavanski put ka Nikolj pazaru. Na tom mostu postojala je carina, koju su držali Pripcinovici,po kojima je najvjerovatnije i obližnje naselje dobilo naziv Pripcici.U jednom zapisu iz 1570. godine govori se da je velika voda odnijela most na Limu. Most na Limu imao je i vojni znacaj, jer se na kraju mosta nalazila kapija za ulaz u Bijelo Polje iz pravca Sjenice i Novog Pazara. Stražara na mostu postojala je sve do novembra 1896. godine, kada je posle velikih poplava Lim odnio i most i stražaru. Uzrok ovakvoj poplavi bila je kisa koja je padala 11 dana pa su poplave ugrozile citavo Polimlje. Nivo vode Lima, na uscu u Drinu, preko 15 m je bio iznad normalnog vodostaja. Nikoljac je tada bio odsjecen od grada 40 dana sve dok se Lim nije povukao u svoje korito.Odmah nakon rusenja mosta, gradani Bijelog Polja poceli su podizanje novog mosta, na istom mjestu, ali sa tvrdim kamenim stubom u sredini korita i sa jakim kamenim pozidama na obali.
Besko
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen